... RoCk'n'Roll House Of ShAME ...

Odlučila sam premjestiti blog na bloger.
Trebat će vremena al mislim da će biti na istoj adresi.
pozdraF (:

Ponekad je dovoljno da ste nekim stvarima, ljudima ili događajima samo blizu. Čak ih ne trebate ni vidjeti da biste ih osjetili.
Ova dva dana bilo je potrebno i slušati.

Vip INmusic festival je počeo u ponedjeljak, 27.o8., u 16:oo sati na Otoku hrvatske mladeži, u sklopu SRC - a JARUN, Zagreb. Završio je 29.o8. u rane jutarnje sate.
Da sad ne radim samo copy - paste pa da to nitko ne čita, odlučila sam napisati svoj doživljaj.

U ponedjeljak sam bila nekih 15 -ak minuta na Happy Mondaysima, ali me se baš nisu nešto dojmili. Onda sam bila nekih pola sata na New York Dollsima (Nokia Stage), do početka Sonic Youtha (Vip Stage) jer su oni kasnili. Iako mi inače NY Dolls imaju nekih jako dobrih stvari, počeli su s neke dve nezanimljive pjesme, a nastavili s lošom obradom Janisine ''Piece Of My Heart''.




Sonic Youth... njih sam čekala. Bili su predivni i taaako dobri. (Imaju tu neku posebnu energiju čak nakon 25 godina zajedničkog djelovanja). Istina, nakon treće pjesme su napravili malo predugu buku, ali sve se dalo podnjeti nakon izvedbe ''Incinerate''. Kim Gordon (bass i vokal) je cijelo vrijeme skakala po pozornici za vrijeme ''Jams Run Free'' tako da su u svakom pogledu bili vrijedni i gledanja i slušanja.




Jedino mi je žao što nisam stigla na TBF. Jbg. Bit će još prilika.

Utorak je počeo u iščekivanju Iggyja, ali prije njega je bilo još izvođača vrijednih gledanja. Majke su bile super, iako Bare izgleda kao da se još nije skinuo s heroina. Svirali su stare hitove :''Vrijeme je da se krene'' i ''Mene ne zanima''. (Teatralno su završili stihovima ''Povrati u rijeku pasji skote, hvala ti živote'')

Onda su na redu bili The Hold Steady. Njih su američki kritičari proglasili najboljim malim (indie) bendom. Mene su jako podsjećali na neke izvedbe Bruce Springsteena. Bili su OK, moram priznati da su me ugodno iznenadili.




Prije Iggy & The Stoogesa (22:2o) još su nastupali Asian Dub Foundation. Oni imaju muziku kao neki mix između reggea, rocka, idijskih tradicionalnih pjevanja i hip hopa. Fora su za neki ples ili tak nešto, ali nisu moja vrsta muzika pa sve kaj velim bi bilo subjektivno.

I onda je došao Iggy, nakon što je njegov producent pola sata maltretirao ton majstore i tehničare. Iggy je, naravno bez majice i u uskim izblijedjelim trapericama, izletio na pozornicu u isto vrijeme kad i njegovi Stoogesi. Počeli su sa ''I wanna be your dog'', s istom pjesmom su i završili. Publika je dovršavala zadnje stihove iz refrena ''My idea of fun'' (refren: My idea of fun is killing everyone), a dvadesetak ljudi se popelo, izgrlilo ga i izljubilo prilikom ''No Fun'' (meni je ta pjesma osobito draga jer je to prva pjesma koju sam čula od Stoogesa). Iggy se prilikom cijelog koncerta penjao po zvučnicima, skakao u publiku, valjao po pozornici, pokazivao hmmm... stražnjicu i takve slične stvari. >Najbolje je bilo šta se poljevao cijelo vrijeme s vodom, dobro da ga struja nije ubila.




I tako je završio Vip INmusic Festival. Stvarno je bio INmusic.

Kako smo mogli na broj 61555 poslati poruku da se pokaže na velikim screenovima koji su prikazivali nastup, jedan je klinac poslao poruku:

''hvala ti boze za rokenrol''

A svima vama koji niste htjeli na Vip INmusic Festival može biti samo jaaaaaaaaako jaaaaako žao. Stvarno je bilo super!

pozdraF
franceS

;~)

Ej ljudi! Konačno sam dobila neku temu za napisati post i vratila sam se s mora pa mogu opet staviti blog u funkciju. Nadam se da se ne ljutite kaj me nije bilo tako dugo i kaj su mi zadnja dva posta godišnjice smrti poznatih rockera.
Hmmm...ne znam baš tko od vas - nas sluša Elvisa Presleya. Ja ga osobo ne slušam, al mora mu se prinati da je najdugovječnija ikona popularne kulture pa sam zato odlučila ovaj post posvetiti njemu.

Elvis Presley, jedna od najznačajnijih ličnosti svjetske glazbene industrije, titulu kralja rock'n'rolla stekao je još za života. Za to mu je bio dovoljan baršunast glas, oku ugodan stas, zavodljivo njihanje kukovima i milijuni prodanih albuma, a nije morao napisati nijednu jedinu pjesmu.


Shot at 2007-08-17

Graceland, dom Elvisa Presleyja i mjesto gdje je sahranjen, ovih je dana primio desetke tisuće posjetitelja koji su došli odati počast kralju rock'n'rolla povodom 30. godišnjice njegove smrti.

Elvis Aaron Presley rođen je 1935. u siromašnoj obitelji u mjestu Tupelo, Mississippi. Počeo je pjevušiti vrlo rano, a u dobi od deset godina dobio je i prvu gitaru.

Nakon što je zbog očeve potrage za poslom obitelj 1948. preselila u Memphis, Elvis je počeo posjećivati glazbene trgovine, a glazbeni ukus razvijao mu se u smjeru gospela, bluesa i soula.

Prve je pjesme snimio za Sun Record Company Sama Phillipsa, a slučajnost koja se pokazala punim pogotkom bila je neobavezna izvedba pjesme 'That’s All Right (Mama)', snimljena sa Scottyjem Mooreom i Billom Blackom. Trio je snimio nekoliko pjesama koje su bile jako dobro prihvaćene i Elvisova karijera krenula je uzlaznim putem.

1956. izdao je prvi singl za kuću RCA Victor – 'Heartbreak Hotel'. Singl je izašao u siječnju, a do travnja je već vladao top ljestvicama i bio prodan u milijunskoj nakladi. Ubrzo je Elvis izdao i svoj prvi album, nazvan jednostavno 'Elvis Presley'. Redali su se nastupi na televiziji i u Las Vegasu - starija publika se zgražala, a mladi su ludovali u ekstazi, jer Kralj je zaista bio nešto posebno.

Za tadašnje konzervativno društvo Elvis je bio oličenje zločestog momka, kvaritelja mladeži, bijelac koji svira crnačku glazbu i koji uz to zamamno maše bokovima te time otvoreno navodi mlade na seks.

Istina jest da bi publika - pogotovo ženski dio - pomahnitala svaki put kad bi Kralj zaplesao, ali priča o nastanku tih prepoznatljivih plesnih koraka (ako je istinita) nema baš nikakve veze sa seksualnom otvorenošću i nepristojnim namjerama.


Shot at 2007-08-17

Elvisove su noge navodno podrhtavale od straha, barem u početku. Tad je i sam shvatio da ima nešto u tome kako izgleda dok mu se tresu noge i lepršaju nogavice, pa je prvotnu tremu samo razradio u ples. Kasnije je tvrdio da si jednostavno ne može pomoći i da ga sama glazba tjera na gibanje.

Kao jedinac izrazito privržen majci Gladys, Elvis nikad nije uspio uspostaviti zdrav odnos sa ženama. Mnoge njegove pratilje uopće mu nisu bila ljubavnice, a i one koje su bile nisu se imale čime pohvaliti.

Neke su mudro šutjele, druge su ga proglašavale impotentnim (Peggy Lipton), neke su smatrale da su se našle s njim 'na duhovnoj razini' jer su noći provodili u razgovorima (Cassandra Peterson). Čak je i Priscilla Presley (s kojom se oženio 1976) priznala da Elvisa seks nije previše zanimao.

Doba najveće slave Elvisa Presleyja bile su pedesete. Tad je snimio neke od svojih najvećih hitova, nekoliko filmova, kupio je Graceland i uz veliku pompu otišao na odsluženje vojnog roka.

Međutim, slava je počela blijedjeti 1960-ih. Ionako loše filmove dotad vjerna publika počela je smatrati staromodnima, a na glazbenoj sceni pojavili su se neki još zločestiji dečki, koji su nudili moderniji zvuk i drugačiji stil – scenu su tresli izvođači poput The Doorsa, Grateful Deada i Janis Joplin.

Bilo bi pogrešno reći da i dalje nije redao hitove, naprotiv, upravo su 1960-ih nastali 'Viva Las Vegas', 'A Little Less Coversation', 'In the Ghetto', 'Suspicious Minds', ali mnogi privatni problemi počeli su izlaziti na površinu – ovisnost o lijekovima, nezadovoljstvo filmskom karijerom, bračni problemi s Priscillom. Sve je to rezultiralo lošim koncertima, a s vremenom se Kralj toliko udebljao da se pretvorio u vlastitu karikaturu.

Ipak, obožavatelji su mu oprostili sve. Umro je 16. kolovoza 1977. u svom domu u Gracelandu a da nije jače naštetio svom ugledu. Jer bez obzira kritike koje je dobivao potkraj života, zamjerke što nijednu od pjesama nije sam napisao, ruganja na račun izgleda i imidža koji je njegovao 1970-ih,
Elvis Presley ostao je Kralj.

(htjela sam napisati recenziju novog albuma Pearl Jama, al sam vidjela da je to već napisala Anastazija.)
Odsad ću češće pisati.

pozdraF

Vaša lijena franceS
;~)

Svi oni koji ste čitali ovaj blog, ja se ispričavam, ali ovdje je potrebna




P A U z A





ne dugo, vratit ću se, ako ne prije, nakon 27. i 28. o8... Yeah, idem na Iggyja Popa.
(nemojte zamjeriti za moju dosadu s tim festivalom, ali ja sam samo sretno dijete.)

Svima veliki pozdraF i još veeeća isprika. Ali, kako kažem, vratit ću se brzo!
Ugodan nastavak ljeta!



franceS

Yo ljudi... hmm... neko me vrijeme nije bilo, baš se ništa nije interesantnoga događalo, osim šta su završili Drava Rock Fest i još tamo neki festival, ne mogu se sjetiti kako se zove...uglavnom imate sve na T - portalu, ako nekog zanima,mogu staviti, samo mi kažite u komentarima.
S obzirom da je danas 3.srpnja, ja sam odlučila staviti neš o Jimu Morrisonu, to je datum kada je on prije 36 godina umro, nitko ne zna kako. Pa, evo malo njegovog životopisa!

JIM MORRISON

Pjevač, glumac, pjesnik i frontmen The Doorsa Jim Morrison svoj uspjeh i slavu ne duguje fantastičnom sluhu i neodoljivom glasu, već neponovljivoj karizmi koja mu je osigurala besmrtnost i titulu jedne od najznačajnijih pojava u povijesti rock'n'rolla


Shot at 2007-07-03

James Douglas Morrison rođen je 1943. u Melbourneu, Florida, i bio je prvo dijete u obitelji mornaričkog admirala, vojnika koji je red, rad i disciplinu očekivao kako na poslu, tako i kod kuće. Nesloga proizašla iz očevih strogih svjetonazora i Jimove odlučnosti da im se ne pokori rezultirala je u kasnijim godinama Morrisonova života odricanjem obitelji.

Iako mu je obitelj namijenila vojničku karijeru, Jim je bio vrlo sklon umjetnosti i vrlo nesklon autoritetu već u vrijeme kad je krenuo u srednju školu. U to je vrijeme počeo čitati Friedricha Nietzschea, Williama Blakea i Jeana-Paula Sartrea, sve ga je više privlačila umjetnost, a otkrio je i čari droga i alkohola.

Godine 1965. napravio je korak koji mu je obilježio život – u suradnji s klavijaturistom Rayom Manzarekom osnovao je The Doorse (bubnjar John Densmore i gitarist Robby Krieger pridružili su se ubrzo), a bend je već 1966. imao prvi zapaženi nastup kad su se u poznatom noćnom klubu Whiskey-A-Go-Go okušali kao predgrupa skupini 'Them' čiji je frontmen u to vrijeme bio Van Morrison.

Slava je stigla 1967. godine, nakon što je top ljestvice pokosila pjesma 'Light My Fire'. Nakon drugog albuma 'Strange Days' Doorsi su postali jedan od najpopularnijih američkih bendova, a već nakon četvrtog ('The Soft Parade', 1969.) Jim Morrison se iz najkarizmatičnijeg frontmena u povijesti pretvorio i u jednog od najproblematičnijih.

Na snimanja je dolazio pijan i neprestano je kasnio na nastupe, zbog čega se ostatak benda izvlačio izvođenjem instrumentala, ili bi zadužili Raya Manzareka da odradi Morrisonov posao, tj. da silom prilika osim klavijaturista bude i pjevač.


Shot at 2007-07-03

Ekscesi na koncertima postajali su sve izraženiji (na koncertu u The Dinner Key Auditoriumu pokušao je izazvati nerede), a razmjerno tome raslo je i obožavanje publike koju je Morrison mogao sustavno vrijeđati a da mu to nitko ne uzme za zlo.

Iako je već tada bio u lošem psihičkom i fizičkom stanju, Jim Morrison nije zapostavio svoju pjesničku karijeru. 1969. godine samoinicijativno je izdao dvije zbirke pjesama, The Lords/Notes on Vision i The New Creatures, obje posvećene dugogodišnjoj ljubavi Pameli Courson koju je upoznao mnogo prije The Doorsa i slave.

Ona ga je poticala da piše poeziju, nekad se predstavljala i njegovim prezimenom, a održavali su tzv. slobodnu vezu, obilježenu burnim svađama, stalnim nesuglasicama, brojnim razlazima i pomirenjima. Za sve je to vrijeme Jim mnogo švrljao, spavao s brojnim obožavateljicama. Jednom se prilikom u keltskom obredu uspio i (neregularno) oženiti kritičarkom i književnicom Patriciom Kennealy, navodno je slomio srce Janis Joplin, a za vrat si je u naposljetku natrpao i dvadesetak tužbi za očinstvo.

Kratak i eksplozivan život Jima Morrisona naposljetku je završio uz Pamelu. Nakon snimanja albuma 'L.A. Woman' Pamela je postala sve zabrinutija zbog Jimova opijanja, a on zbog njene ovisnosti o heroinu. Odlučili su malo predahnuti, pa su 1971. godine preselili u Pariz, na odmor koji je trebao potrajati dulje vrijeme i tijekom kojeg se Morrison imao namjeru dublje posvetiti poeziji. Međutim, nije poznato što se tamo zapravo dogodilo i gdje je zapelo.

Zna se samo da je 3. srpnja 1971. Pamela našla Jima mrtvog u kadi u njihovom iznajmljenom stanu, a uzrok smrti nikad nije pouzdano potvrđen. Općenito se smatra da je Jim Morrison u 27. godini umro od predoziranja heroinom, iako je u igri još nekoliko objašnjenja. Moguće je da je pretjerao u kombinaciji droga i alkohola i ugušio se u vlastitoj bljuvotini, neki tvrde da je pao kao žrtva tajnih službi i bio umoren, dok su drugi pak uvjereni da je legendarni Jim lažirao vlastitu smrt.

Jim Morrison sahranjen je na pariškom groblju Pčre Lachaise i njegov je grob još uvijek svojevrsno svetište na koje hodočaste brojni obožavatelji koji su odrastali (i još uvijek odrastaju) uz psihodeličnu glazbu The Doorsa i mračnjačke stihove njihova frontmena.


pozdraFff
franceS

Od grunge gurua do posh zabavljača – to bi ukratko mogla biti priča o Chrisu Cornellu.
Njegov drugi solo album u karijeri jednostavno nikako ne može stati bok uz bok s 'Euphoria Morning' iz 1999. godine

'Carry On' nije uopće toliko loš album. Da je u pitanju netko drugi,
a ne čovjek koji stoji iza Soundgardena, Temple Of The Dog i Audioslavea,
vjerojatno bi bio vrijedan pažnje, ali ovako se samo može dijagnosticirati autorski podbačaj
jednog od najmarkantnijih pjevača i tekstopisaca današnjice.

Već je Audioslave žestoko razdijelio fanove Soundgardena u
dva tabora. Jedan je opravdavao Cornellovu suradnju sa sviračkom sekcijom
Rage Against The Machinea, dok je drugi dio slušatelja oštro osporavao vrijednost
te odnedavno upokojene hard rock atrakcije.

Razlog tomu je možda jednostavniji nego što se naizgled čini, a to je da je Cornell
od pjevača i gitarista Soundgardena koji je i dan danas neponovljivi biser, ne samo
grungea, već rock scene općenito, odlučio ući u domenu predvidljivih četveročetvrtinskih ritmova i
himničnih refrena Audioslavea. Bez obzira na sve, to je radio odlično, čime je
potvrdio svoj status super frontmena, ali je izgubio dobar dio mističnosti koju je posjedovao u Soundgardenu. Njegov drugi solo album u karijeri je nažalost još jedna stepenica
prema još većem gubitka iste.

Još više je ušao u komercijalne vode, više se brinući oko izvođačkih klišeja nego oko sadržaja.
Time je postao bliži profesionalnim rasnim grlima koja se ne zamaraju autorstvom, kao što su
Joe Cocker, Rod Stewart ili Tom Jones, dok se sa svojim nekadašnjim rivalima
Pearl Jamom više ne može ni uspoređivati.

Album otvara solidni valjajući rock 'No Such Thing', a 'Poison Eye' se također dobro nadovezuje poshy
garažnim rifom. U svemu se osjeti raskošna produkcija cijenjenog Stevea Lillywhitea,
koja nažalost više odmaže nego pomaže, jer zbog previše dodanih detalja uslijed promjena unutar
pjesama izgubila se sama srž istih. Uz to, tu je i nekoliko pjesama koje su toliko prozirno patetične
('Safe And Sound', 'Ghosts', 'She'll Never Be Your Man', 'Your Soul Today', 'Finally Forever' i 'Today') da se Cornella više ne može prepoznati.

S tim pjesmama je sigurno našao publiku kakva se okuplja na domjencima novih nastavaka sage o Jamesu Bondu, ali se pozdravio od većine onih koji su godinama pratili njegov rad.
Kad smo već kod agenta 007, na albumu je i singl 'You Know My Name' iz 'Casino Royala', koji sve u
svemu i nije loš.

Posebnu pažnju privlači i jedina obrada na albumu, naime, radi se o Jacksonovoj
'Billie Jean' od koje je Cornell napravio pompoznu baladu u stilu Led Zeppelina. Pjesma ima prespori ritam i izgubila je na intrigantnosti.
U prvom planu je Cornellovo prenapregnuto i anakrono vokalno onaniranje.

Sve u svemu, starom rock metalcu loše stoji kaput veselog soul mana.

Chris u počecima SOUNDGARDENA :::



I sada :::




Evo ljudi, malo recenzija solo albuma bivšeg frontmana SOUNDGARDENA,
meni jednog od najdražih bendova...baš su super bili! I tako... Bila sam jučer na završnici HGF -a...
naravno, zakasnila sam i to sat i pol, ali nisam ništa ni propustia, svirali su finalisti svih prijašnjih večeri...
ionako sam došla samo zbog KUD IDIJOTA.



Kao glavni gosti večeri došli su na samom kraju. Pravi stari ''punk dedači'' kako ih je Bruno prozvao,
sve su razvalili... istina, pola sata su namještali gitare, ali na kraju je bilo super. Nisam odgledala cijeli
koncert jer sam morala ići doma, ali mogu samo reći sve pohvale. I, naravno, kako sam jučer srela milijun
ljudi, moram nekoga i pozdraviti... hehe...

Prvo moram pozdraviti Misa i Brunu, s kojima sam jučer čekala KUD IDIJOTE i s kojima
sam se tamo ispred pozornice, u prvom redu, gledala koncert...., Bruno je prije toga pola sata kupovao (promotivne) postere... e da, može onda i pozdrav liku koji je prodavao postere, iako mi se baš ništa nije sviđalo,,, White Stripesa više nije imao, a Nirvanin poster je bio ružan.

Pozdrav i pijandurama koje sam putem zatekla, na stepenicama od kina: Tajči & Štefu (koje sam skoro
pogazila jer su sjedili/ležali nasred stepenica), Ani, Filipu, Šamcu, Vanji itd.

Pozdrav staroj punk ekipi: HBB - u, tzv. The Clashu, koji mi u zadnje vrijeme tako vjerno komentira, Lani i susjedu Duniju

Pozdrav vjernim gledaocima KUD IDIJOTA, iz zadnjeg reda...haha: Čani aka Teci & Emilu
aka Taperveru

Pa onda pozdrav svima skupa koji čitaju ovo sranje od bloga: Lari, Lani, Teci, HBB -u, Štefukiju,
Crvenokosoj plavuši, hippie djevojci, jednoj drugoj teti Frances (vidite da se drugačije piše), ženskoj pod
imenom Nirvana (???), mojoj maloj teci Matejici i Ivani.

I veliki pozdrav Dunji koja je u gadnoj kazni i KOJOJ JE POSEBNO NAMIJENJEN OVAJ KOSI DIO POSTA,
jer ona ostalo ne čita..haha... i Anastaziji koja je ovdje pustila najviše komentara i koja ovaj blog izgleda
najviše čita!

(Ne znam koji mi je vrag danas!)

PozdraFff svima!
vaša lijena franceS

Veliko bok svima! Nije me bilo dosta dugo, ne zato jer nije bilo materijala, nego zato što mi Internet u zadnje vrijeme nije najbolje radio i stalno su mi se rušili neki programi, a i zato jer sam svo svoje net-vrijeme potrošila tražeći karte za Vip INmusic Festival... i, ofkors, kupila sam si kartu za oba dva dana i našla sam nekoga tko će ići s menom, kad nitko od meni poznatih teca i tečeka nije mogao/želio ići. Jbg... whatever... kako se mnogo toga događalo u RoCk svijetu, ja ću staviti par stvari koje mi se čine najzanimljivijima!

40 GODINA PSIHODELIJE, ''Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band - a'' i glasovite himne o LSD -u

Psihodelija je bila upečatljivo glazbeno, ali i politički aktivno razdoblje koje se protezalo od 1967. do prvih godina 1970. - ih. To je bila glazbena mješavina, inspirirana bluesom, klasičnim rock'n'rollom i divljim odjecima heavy metala. Vokalne mogućnosti glazbenika hippyja - kako ih je narod prozvao zbog njihovog razuzdanog života, bile su šarolike: neki su imali grube i hrapave glasove (Janis Joplin), a drugi čiste i jasne. Glazba se uglavnom bazirala na velikim instrumentalnim mogućnostima glazbenika, a kao najdarovitiji gitarist svih vremena istiće se upravo lijevoruki Jimi Hendrix, koji je djelovao u tom razdoblju.



Psihodeliju je obilježio istočnjački stil odjevanja zloglasnih hippyja, ali i njihov nekonvekcionalan i razuzdan način života s kojim se mnogi nisu slagali. Hippyji su bili ''djeca cvijeća'': borili su se protiv rata u Vijetnamu, gladi u svijetu, zagovarali su tzv. ''slobodnu ljubav'', bježali i osnivali komune na sunčanim obalama manje poznatih otoka SAD -a, te uživali u životu uz velike količine alkohola i raznih nedopuštenih opijata.

U tom su se razdoblju i Beatlesi ''prebacili'' u psihodelične tonove, tako je nastao njihov možda najpoznatiji album: Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band (izašao u prodaju točno 02.06.1967.). Na njemu je, osim omota koji se sastojao od slavne četvorke i poznatih ljudi iz tog razdoblja, najviše kontroverze izazvao singl ''Lucy In The Sky With Diamonds''.



Mnogi ljubitelji glazbe Beatlesa godinama su smatrali da jedna od najpopularnijih pjesama legendarnog benda veliča LSD, no Britanka Lucy Vodden danas je izjavila kako je inspiracija za hit "Lucy In The Sky With Diamonds" bio njezin portret što ga je nacrtao Julian Lennon, mlađi sin Johna Lennona.

Popularna pjesma s albuma "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band", koji je objavljen na današnji dan prije 40 godina, bila je svojevrsna himna djece cvijeća 60-ih godina te se široko vjerovalo da je pjesma posvećena drogi LSD.

Lucy Vodden (43) koja je imala tri godine i pohađala vrtić zajedno s Julianom Lennonom kad je pjesma objavljena, izjavila je za Radio BBC: "Julian je crtao tu sliku u vrtiću i njegov je otac toga dana došao po njega u školu".

"Mogu zamisliti Juliana kako crta i govori: 'To je moja prijateljica Lucy iz škole', a otac ga pita: 'Što je to na nebu?' i 'Što ga okružuje?'" ispričala je Lucy Vodden.

Tvrdnje Lucy Vodden poduprli su mnogi biografičari Beatlesa, ali ona nije mogla uvjeriti svoje prijatelje da je to istina.

"Kad sam rekla prijateljima da je pjesma 'Lucy In The Sky With Diamonds' zapravo o meni, rekli su mi: 'Ma nema šanse, ta pjesma ima veze s LSD-om'", kaže Lucy.

"Bilo me je sramota priznati da ne znam što je to LSD", dodala je.

THE BEATLES: Lucy In The Sky With Diamonds ...obavezno poslušajte/pogledajte! Pjesma je možda u početku malo dosadna, ali refren je super!

PEARL JAM ŽELI OPET DOĆI U ZAGREB!

Iz menadžmenta grupe, doznajemo kako su članovi grupe oduševljeni koncertom koji su održali u Zagrebu, a frontman Eddie Vadder je, putem menadžmenta, hrvatskoj publici poručio slijedeće: "Bio nam je to definitivno jedan od trideset najdražih koncerata u cijeloj karijeri. Stvarno je bilo divno, publika je bila super, a cijelo vrijeme osjećali smo se kao kraljevi. Voljeli bismo ponovo nastupiti u toj predivnoj zemlji!"

Pearl Jam u Zagrebu:



Sorry Štef, ali ovo je najvažnija vijest u zadnje vrijeme koju sam mogla naći o njima!

IGGY & THE STOOGES NA Vip INmusic Festu
Kultni starci iz Detroita bez kojih ne bi bilo Majki i sličnih

Još jedni od izvođača koji su potvrdili nastup na Vip INmusic festivalu su i kultni garažni rockeri Iggy Pop & The Stooges koje mnogi s pravom smatraju smatraju jednim od najutjecajnijih sastava u povijesti punk rock glazbe. Iggy Pop & The Stooges su šest puta nominirani za Rock and Roll Hall of Fame, a 2003. se ponovno okupljaju kako bi nastavili rad. Nedavno su snimili s kultnim producentom Steveom Albinijem i objavili nimalo impresivan album s novim stvarima "The Weirdness", ali zasluge iz bolje prošlosti ostaju netaknute.



Početkom 60.-ih godina prošlog stoljeća Iggy ostvaruje prve doticaje sa glazbom kao bubnjar u nekoliko školskih bendova, a kasnije inspiriran sastavima poput Velvet Underground i The Doors postaje i pjevač. Godine 1967. zajedno s braćom Ronom i Scottom Asheton (gitarist i bubnjar), te Daveom Alexanderom (basist) po uzoru na legendarnu garage grupu The Sonics osniva Psychedelic Stooges, a godinu dana kasnije pod imenom The Stooges objavljuju istoimeni prvijenac. Drugi album "Fun House" objavljuju 1970., a danas se smatra Biblijom punk rocka. Nakon što neko vrijeme nisu djelovali na sceni, točno u vrijeme kada je Ziggy Stardust bio na vrhuncu popularnosti, Iggy sreće Davida Bowiea, koji će dva puta odigrati važnu ulogu osiguravši ugovore s diskografskim kućama.

Legendarne albume poput "Lust for Life" i "The Idiot", koji su doživjeli golem uspjeh u Britaniji i kojima je utemeljio status glazbene ikone producirao je upravo David Bowie. Iggy Pop je danas pojam rock glazbe, dive mu se i stari i mladi zaljubljenici u nju. Okušao se i u desetak filmova, no možda se najviše istaknuo u onima redatelja Jima Jarmuscha "Dead Man" i "Coffee and Cigarettes".

Iggy Pop & The Stooges trenutno su na turneji u sklopu koje će nastupiti kao headlineri jednog dana Vip INmusic festivala.

VIŠE O Stoogesima

P.S. Hvala na komentarima!

Nosi li Kurt marte na nebu?



Kurt Cobain, Sid Vicious, Joe Strummer i Joey Ramone nosili su marte, a sad gore na nebu i dalje hodaju u njima. Tako poručuje nova reklama, ali Courtney Love se ne slaže.

Kurt Cobain nosio je marte, a Courtney Love nosi prava na njega, pa tako pazi i na sve marketinške pokušaje da se pokojnog frontmena Nirvane eksploatira. Kad su ga s drugim glazbenicima stavili na nebo u martama, Dr. Martnes morao se ispričati uvrijeđenoj udovici zbog plakata nove reklamne kampanje.

"Htjeli smo reći da su čizme Dr. Martnes napravljene da traju jer smo otkrili da su ih ovi kultni glazbenici također nosili. Slika da još uvijek nose marte savršeno ističe trajnost čizama i daje ikonografski osjećaj."

No taj osjećaj nije se svidio Courtney koja je javno izrazila gađenje prema takvom iskorištavanu Kurtova lika, zaboravivši pritom da je prošle godine pozirala kao Djevica Marija koja drži mrtvog Kurta- Isusa.



Bilo kako bilo, proizvođač joj je uputio službenu ispriku, no kampanja ostaje:

"Dr. Martens želi izraziti žaljenje zbog uvrede koju je izazvalo objavljivanje slika mrtvih rock-ikona koje nose čizme Dr. Martens."



Uz Cobaina, u seriji plakata napravljenih za tržište Velike Britanije našli su se Joe Strummer, Sid Vicious i Joey Ramone, a na kampanji je u suradnji s vlasnikom slika Corbisom radila reklamna agencija Saatchi & Saatchi.

PozdraFff svim čitateljima! Ljudi, ja vam se ispričavam što me nije bilo tako dugo...
uhhh... jednostavno, nisam našla ništa zanimljivo! A i posvetila sam se malo čitanju
Rock leksikona i UČENJU... moram malo ocijene iz zemljopisa dotjerati do kraja!
S obzirom kako sam ja zadnjih dva mjeseca stalno dobre volje, potrudila sam se naći jednu
dobru vijest iz RoCk svijeta!
I, naravno, odnosi se na najljepše godišnje doba - LJETO...

Dvodnevni Vip INmusic festival na kojemu će nastupiti čak 25 izvođača predstavljen je na
današnjoj konferenciji za novinare.

Održat će se 27. i 28. kolovoza na Otoku hrvatske mladeži na zagrebačkom Jarunu,
najavili su predstavnici organizatora i sponzora festivala. Svoj su dolazak dosad
potvrdili kultni njujorški sastavi Sonic Youth i New York Dolls te od domaćih sastava
The Beat Fleet, a organizatori najavljuju još mnoga velika imena, svjetska i domaća.
Festival je dobio i generalnog sponzora, tvrtku Vipnet, dok je partner Vip INmusica
postala Nokia.



"Nakon iznimno uspješne lanjske premijere festivala na kojoj su, između ostalih, nastupili
Franz Ferdinand i Morrisey, drugo izdanje imat će još bogatiji program na atraktivnijoj lokaciji.
Tako će Sonic Youth nastupiti na Vip stageu, a New York Dollsi kao headlineri Nokia stagea.
U dva dana trajanja Vip INmusic festivala posjetitelje očekuju i drugi vrhunski izvođači koji će
nastupati na četiri pozornice uz brojne popratne sadržaje, a cijene ulaznica u potpunosti smo
prilagodili hrvatskom tržištu" rekao je Zoran Marić, predstavnik organizatora Vip INmusic festivala.

Ulaznice za Vip INmusic u prodaji su u svim Vip centrima od ponedjeljka, 21. svibnja, a druga
prodajna mjesta bit će uskoro objavljena. Cijena ulaznica iznosi od 250 do 400 kuna, ovisno o
datumu kupnje, a mogu se kupiti i ulaznice za pojedini dan po cijeni od 250 do 350 kuna.
Generalni sponzor festivala Vipnet za svoje je korisnike pripremio i mogućnost rezervacije ulaznica
putem Vip SMS-a ili Vodafone live! mobilnog portala, čime se ostvaruje popust od 50 kuna pri
njihovoj kupnji u Vip centrima.

"Vipnet se uključio u organizaciju Vip INmusic festivala kao generalni sponzor jer je riječ o vrhunskom
festivalskom spektaklu u pravom smislu te riječi. Takva događanja ne možemo često vidjeti u
Hrvatskoj i lanjski uspjeh ovog festivala inspirira nas da uložimo dodatne napore kako bismo
ljubiteljima glazbe u Zagrebu i Hrvatskoj, ali i šire, pružili jedinstven i još bolji glazbeni užitak" naglasila
je Andrea Blažičević, rukovoditeljica Marketing komunikacija Vipneta.

"Kao dio svoje kampanje "Music Gets You Talking", Nokia podržava ovogodišnji Vip INmusic festival i
njegovu ideju promicanja raznovrsnosti glazbenih smjerova te pozitivnu poruku koju šalje ljubiteljima
glazbe. Za vrijeme ovog dvodnevnog događanja Nokia će posjetiteljima festivala omogućiti vrhunski
glazbeni doživljaj na Nokia stage-u i bogato multimedijalno iskustvo u Nokia Xpress music demo
šatoru" rekla je Ivona Pinezić, voditeljica marketinških komunikacija Mobis electronica.

Osim nastupa izvođača na Vip i Nokia pozornici, posjetitelje će zabavljati i DJ-i, a bit će i mjesta
za odmor u lounge zoni. Posjetitelji koji će na Vip INmusic doći vlakom moći će sa kupljenom ulaznicom
ostvariti i 40 posto popusta na povratne karte Hrvatskih željeznica. Organizatori pripremaju i brojne
dodatne sadržaje: raznovrsnu ponudu hrane i pića, edukativne sadržaje kao što su predstavljanje
nevladinih organizacija itd.

Hm hmmm... znam da je malo dugo, i ZNAM Dunja da nećeš pročitati, ali ipak! Ja bih vrlo rado
na koncert bar Sonic Youtha, oni su mi jedna od dragih grupa, ali sam baš prije tri mjeseca počela
slušati New York Dollse i isto su mi OK, tako da bih vrlo rado posjetila taj Festival...ali, kako u svakoj
priči postoji ''ali'', moja majčica je rekla da mogu ići samo ako nađem nekog tko bi također išao na to.
Ljudi, ako ste zainteresirani, JAVITE SE!

pozdraFff, franceS

Nedavno su Planet Rock Radio slušatelji, njih 3 500, izabrali najbolje od najboljih.

Četiri člana originalnih začetnika hard rock and heavy metal žanra pobjedili su u anketi provedenoj među 3 500 slušatelja radio postaje Planet Rock Radio a traženo je od njih bilo da odaberu najbolju britansku supergrupu svih vremena.

Iako je za očekivati bilo miješanje članova raznih grupa ispalo je da su Robert Plant, Jimmy Page, John Paul Jones i John Bonham, proglašeni idealnim članovima super benda. Naravno da je njihov klasik "Stairway To Heaven" izglasan za naj pjesmu svih vremena.



Najbolji pjevač:

1. Robert Plant (Led Zeppelin)
2. Freddie Mercury (Queen)
3. Paul Rodgers (Free, Bad Company)
4. David Coverdale (Deep Purple, Whitesnake)
5. Ian Gillan (Deep Purple)
6. Bon Scott (AC/DC)
7. Ronnie James Dio (Rainbow)
8. Stevie Nicks (Fleetwood Mac)
9. Roger Daltrey (The Who)
10. Bono (U2)

Najbolji gitarist:

1. Jimmy Page (Led Zeppelin)
2. Slash (Guns N' Roses)
3. Ritchie Blackmore (Deep Purple)
4. Jimi Hendrix
5. Angus Young (AC/DC)
6. Gary Moore
7. Brian May (Queen)
8. Joe Satriani
9. Steve Vai
10. David Gilmour (Pink Floyd)

Najbolji basist

1. John Paul Jones (Led Zeppelin)
2. John Entwistle (The Who)
3. Chris Squire (Yes)
4. Phil Lynott (Thin Lizzy)
5. Geddy Lee (Rush)
6. Jack Bruce (Cream)
7. Steve Harris (Iron Maiden)
8. Lemmy (Motorhead)
9. Geezer Butler (Black Sabbath)
10. Roger Waters (Pink Floyd)

Najbolji bubnjar:

1. John Bonham (Led Zeppelin)
2. Neil Peart (Rush)
3. Keith Moon (The Who)
4. Cozy Powell (Black Sabbath, Rainbow)
5. Phil Collins (Genesis)
6. Ginger Baker (Cream)
7. Ian Paice (Deep Purple)
8. Roger Taylor (Queen)
9. Dave Grohl (Nirvana/Foo Fighters)
10. Eric Carr (Kiss)

S obzirom da su oni nekoliko puta proglašeni supergrupom, za prvu RoCk biografiju na blogu, odlučila sam izabrati Zeppeline.



TRAJANJE GRUPE: 1968. - 1980.
ČLANOVI GRUPE: Jimmy Page, Robert Plant, John Paul Jones, John Bonham
London, V. Britanija

Led Zeppelin su bili najveći heavy metal band u povijesti popularne glazbe. Njihove radove ne iscrpljuje tek neusporediva snaga i glasnoća interpretacije bluesa, nego je tu inkorporirana sklonost ka mitologiji i misticizmu, te poigravanje s različitim glazbenim žanrovima, osobito s naslijeđem britanske folk glazbe. Uslijed neslaganja s novinarskim recepcijama njihovih pjesama, članovi grupe rijetko su davali intervjue, da bi prema kraju karijere jedina veza publike s njihovim idolima bila albumi i koncerti. Odbijajući izdavanje popularnih pjesama kao singlova, Led Zeppelin su predodredili žanrovski format heavy metala, jednako kao i sound žanra.

Grupa je formirana na pepelu the Yardbirdsa, kada zvuk nakon albuma "Little Games" iz 1967. redefiniraju gitarist Jimmy Page i John Paul Jones koji je radio gudačke aranžmane za ploču. Nakon odlaska basista Crisa Dreje, posljednjeg člana stare postave, Page i Jones susreću Planta koji ih upoznaje s Bonhamom. Grupa je konačno formirana nakon što su uvjerili Bonhama da odbije neke grupe koje su mu nudile više novaca za suradnju.

1968. snimaju svoj nastupni album pod imenom New Yardbirds. Krajem godine mijenjaju ime u Led Zeppelin i kreću na američku turneju koja je utrla put sjajnom prijemu prvog albuma u Americi 1969. godine. Povratno, ni uspjeh u Europi nije mogao izostati. Led Zeppelin provode prve dvije godine u furioznom ritmu američkih i europskih turneja snimajući usput čak četiri albuma do 1971. godine koji su redom, kako su izlazili, provodili sve više tjedana na prvom mjestu top lista albuma s obje strane oceana.

Albume su nazivali jednostavno rednim brojevima od I do IV, a usput su rušili sve dotadašnje koncertne i diskografske rekorde. Postigli su najveću posjećenost koncerata u Americi nakon Beatlesa, album "Led Zeppelin IV" postao je njihov najprodavaniji album svih vremena prodavši se u ukupno 16 milijuna primjeraka u idućih 25 godina, a pjesma "Stairway To Heaven" postala je najizvođeniji radio hit svih vremena u kategoriji pjesama koje nikada nisu objavljene kao singl.

Folk utjecaji i sklonost ka misticizmu s vremenom su sve više obilježavali njihov zvuk a na petom albumu "Houses of the Holy" (1973.) grupa eksperimentira i s reggae i funk utjecajima. Iste godine snimaju koncert iz Medison Square Gardena, koji će tri godine kasnije izaći kao film pod naslovom "The Song Remains The Same". Nakon dvostrukog albuma "Physical Graffiti" iz 1975. grupa radi prvu veću stanku u furioznoj karijeri uslijed automobilske nesreće koju su Plant i njegova supruga doživjeli u Grčkoj. 1976. izlazi "Presence", a nakon obiteljske tragedije u kojoj je Plant izgubio šestogodišnjeg sina, grupa prestaje s radom na gotovo dvije godine. Kada su krajem1979. konačno izdali album "In Through The Out Door" čije je snimanje započeto u studiju švedske pop grupe ABBA, ispostavilo se da je to njihov posljednji album.

25. rujna 1980. John Bonham je pronađen mrtav u svom krevetu, ugušivši se u snu uslijed cjelodnevnog pijanstva. Bez obzira na povremena prigodna okupljanja (Live Aid 1985., Atlatnic's 25th Anniversary koncert 1988.), te povremene zajedničke projekte Pagea i Planta (supergrupa the Honneydrippers, albumi "MTV Unplugged" iz 1994. i "Walking into Clarksdale" iz 1998.) grupa se nikada nije ponovo okupila pod istim imenom.

Robert Plant posvetio se solo - karijeri, Page je ponajviše vremena proveo u remiksanju i reizdavanju pjesama na sjajnim box-setovima koji su prenijeli zvuk grupe u CD eru, dok se John Paul Jones uglavnom bavio producentskim radom.